2.2. VISOKO-INTENZIVNI PASTRMSKI RIBNJACI

Pravilno projektovan klasični pastrmski ribnjak, po svim pokazateljima predstavlja jedan intenzivan proizvodni sistem. Ono što je najvažnije, ako je sve pravilno uklopljeno, te imamo dovoljne količine hladne i čiste vode, koja treba da je izuzetno bogata i sa kiseonikom, takav ribnjak predstavlja dobro osmišljen, visokoproizvodan, ali i energetski efikasan sistem, pošto se voda za ribnjak dobija slobodnim padom, tj. gravitaciono. Sama proizvodnja zahvaljujući tome trebala bi da bude ekonomski isplativa.

Na osnovu ovih činjenica, ako je ribnjak tehnološki dobro uklopljen i ekonomski profitabilan, postavlja se pitanje zašto se onda pojavljuju visoko-intenzivni pastrmski ribnjaci, ako već imamo klasične ribnjake koji su sami po sebi intenzivni. Odgovor je kompleksan i moramo krenuti od početka. Prvo, kako se pastrmski ribnjaci još više intenziviraju. Pre svega, koriste se jaki pumpni sistemi (vodene pumpe i airlift sistemi) koji vodu na izlazu vraćaju na početak ribnjaka. Takođe, vrši se dubinska aeracija pomoću pumpi, air jet pumpi, upumpavanja vazduha preko dubinskih raspršivača, itd. Sledeće je površinska aeracija uz pomoć pečurka i pedala-aeratora. Svi ovi sistemi mogu da podignu nivo proizvodnje (za oko 20%), ali najefikasniji sistem za podizanje proizvodnje jeste injektiranje u vodu čistog kiseonika – tzv. oksigenacija. Zahvaljujući oksigenaciji možemo tako reći uduplati proizvodnju ribe.

Međutim, razni sistemi aeracije i oksigenacije koji podižu proizvodnju ribe imaju i svoje ali. Pre svega neophodna su velika ulaganja u opremu, jer svaki bazen treba da ima jedan ili čak dva uređaja, pa ako to košta nekoliko hiljada eura, pa ako to pomnožimo sa brojem bazena na ribnjaku, recimo oko 20-30, onda dobijamo zabrinjavajuće visoku cifru za početno ulaganje. Na to moramo da dodamo i troškove montaže i sprovođenja električnih kablova i kiseoničnih creva, plus razvodnici, za svaki bazen. Takođe, takav objekat ne sme ostati bez struje više od 5 minuta, tako da se mora ozidati i instalirati agregatna stanica. Preporučljivo je imati dva agragata uvek spremna za rad. Za kiseonični sistem potrebna je izgradnja spremnika za kiseonik. Na sve to treba dodati troškove dopremanja i potrošnje kiseonika i potrošnje električne energije. Kad se sve to sabere, dobiju se visoki ulazni i operativni troškovi.

Postavlja se pitanje ko i zašto uvodi složeni i skupi sistem gajenja ribe. Pre svega, dosta ribnjaka nije pravilno projektovano, odnosno vrlo često su predimenzionirana u odnosu na dostupne količine vode. Često je u pitanju naivna želja investitora da napravi što više bazena ili je u pitanju smanjenje količina vode zbog klimatskih promena ili npr. velike seče šumskog pojasa iznad, uzvodno od ribnjaka, što uzrokuje smanjenje prosečnih količina vode iz godine u godinu. U tom slučaju, uvođenje oksigenacije, recirkulacije vode i aeracije je jednostavno imperativ, da bi kako tako mogli proizvoditi ribu. Naravno, u ovom slučaju ne dobijamo visokointezivnu proizvodnju, već samo čuvanje postojeće proizvodnje.

U drugom slučaju, ako imamo zadovoljavajuće i stabilne uslove gajenja pastrmke, neki vlasnici ribnjaka pokreću ulaganja da bi uduplali proizvodnju ribe, ako imaju mogućnost plasmana, odnosno ako je povećana potražnja za ribom, a cena ribe odobrava ulaganja u skupe i komplikovane sisteme gajenja. Treba  napomenuti da ovakvi sistemi traže non-stop nadzor, 24 h i da radnici moraju da budu dobro obučeni i vešti u radu sa sistemom i u radu sa ribom, koja je u ovakvim uslovima dosta osetljivija na sve manipulacije. Zbog toga, treba dobro razmisliti i izvršiti proračune, pre nego što se odlučimo na ovakvu investiciju.

Za više informacija i saveta o ovoj proizvodnji, kontaktirajte nas na e-mail: ribarstvo.info@yahoo.com